Riječ autora
Autoru ovih redova može se zamjeriti na svemu osim na slučajnosti. Rođen je 31.10. sad već davne 1972. godine. Prvi radovi datiraju s kraja '73, ali im se u proljeće ’74. gubi svaki trag. Kritika nije bila blagonaklona prema njegovim prvim radovima. Kritičari su ga na startu sasjekli svježim nanosima kreča što je umnogome doprinijelo njegovom daljem radu. Piše uglavnom u ilegali.
Ni pedagozi nisu mnogo bolje ocjenjivali njegove žvrljotine od kojih je do današnjeg dana ostao samo ružan rukopis koji je činio prepreku bilo kakvom ozbiljnijem pisanju. Autor ni sam nije mogao poslije čitati već napisano. Inspiracija mu nije nadolazila u vremenskim intervalima po 45 minuta.
Na inspiraciju je čekao ravno 34 godine. Ni malo ni mnogo, mada fudbaleri u tim godinama kače kopačke o klin i nazivaju ih veteranima. Kao mladi veteran pod pseudonimom mandrak72 objavljuje svoje radove na blogu. Uz podršku porodice opstaje i ostaje na blogu do današnjeg dana.
Oženjen,otac dvije djevojčice i suprug jedne supruge, živi i radi u Novom Gradu gdje je sve po starom. Pored proze, voli satiru i aforizme. Svjestan je i da nakon čitanja ovih redova svih onih kojima uspije besplatno pokloniti knjigu neće biti popularniji i priznatiji nego što je bio onog momenta kad je pao sa „poni“ bicikla pred prodavnicom mješovite robe.
Ipak i pored sveg netalenta i lijenosti na kraju je stigao do knjige koju držite u ruci, a koje ne bi bilo bez mandraka72.
Ovom prilikom autor se zahvaljuje svim dragim ljudima koji su ga podsticali i hrabrili na putu do kojeg je stigao:
Sanjarenja56, Domaćica, Patos, Mladiluk, Talas, Nesanica-Zalutala, Unajedina, Casper, Anam, Pinokio, Šiljka, Shadow, Stepski Vuk, Baladašević, Poluuspavanka, Grlica, Luna, Hyperbloger, Sopran87, Daca, Bealiever, Behappy, Mesečina, Leklerk, Pričalica, Šuky, Arevilo, Donna, Vila bez krila, Nerma, Nastasja, Malaino, Anđelko Z., Lady88, Beli očnjak, Pennelloppa, Omu, Connor, Amazonka, Kammmelija57, Jovan S.S., Mira kuglof, Krilaanđela, Vojo R., Rene, Tužna, Vesela, Vastag, GKojadinović, Betyn... i mnogi drugi s molbom da oprostite ukoliko je nekog ispustio.
S poštovanjem,
Vaš Zoran Plavšić
Ni pedagozi nisu mnogo bolje ocjenjivali njegove žvrljotine od kojih je do današnjeg dana ostao samo ružan rukopis koji je činio prepreku bilo kakvom ozbiljnijem pisanju. Autor ni sam nije mogao poslije čitati već napisano. Inspiracija mu nije nadolazila u vremenskim intervalima po 45 minuta.
Na inspiraciju je čekao ravno 34 godine. Ni malo ni mnogo, mada fudbaleri u tim godinama kače kopačke o klin i nazivaju ih veteranima. Kao mladi veteran pod pseudonimom mandrak72 objavljuje svoje radove na blogu. Uz podršku porodice opstaje i ostaje na blogu do današnjeg dana.
Oženjen,otac dvije djevojčice i suprug jedne supruge, živi i radi u Novom Gradu gdje je sve po starom. Pored proze, voli satiru i aforizme. Svjestan je i da nakon čitanja ovih redova svih onih kojima uspije besplatno pokloniti knjigu neće biti popularniji i priznatiji nego što je bio onog momenta kad je pao sa „poni“ bicikla pred prodavnicom mješovite robe.
Ipak i pored sveg netalenta i lijenosti na kraju je stigao do knjige koju držite u ruci, a koje ne bi bilo bez mandraka72.
Ovom prilikom autor se zahvaljuje svim dragim ljudima koji su ga podsticali i hrabrili na putu do kojeg je stigao:
Sanjarenja56, Domaćica, Patos, Mladiluk, Talas, Nesanica-Zalutala, Unajedina, Casper, Anam, Pinokio, Šiljka, Shadow, Stepski Vuk, Baladašević, Poluuspavanka, Grlica, Luna, Hyperbloger, Sopran87, Daca, Bealiever, Behappy, Mesečina, Leklerk, Pričalica, Šuky, Arevilo, Donna, Vila bez krila, Nerma, Nastasja, Malaino, Anđelko Z., Lady88, Beli očnjak, Pennelloppa, Omu, Connor, Amazonka, Kammmelija57, Jovan S.S., Mira kuglof, Krilaanđela, Vojo R., Rene, Tužna, Vesela, Vastag, GKojadinović, Betyn... i mnogi drugi s molbom da oprostite ukoliko je nekog ispustio.
S poštovanjem,
Vaš Zoran Plavšić